Bicisvet

Intervju - Jovan Zekavica BMC

ĐorđePejković:
Za početak pitanje kako izdržavaš taj ubitačan tempo. Znamo da su to potpuno druge brzine u odnosu na ove kod nas?

Jovan Zekavica:
Svoje prve treninge sa Džordžom Hinkapiem ću pamtiti ceo život! U početku mi je bilo mnogo teško jer nisam bio potpuno spreman za trening kamp koji je sledio u februaru, jer je ekipa već u januaru vozila trke na Bahamima. Tako da sam bio u velikom zaostatku. Ali evo kako je prvih mesec i po dana prošlo, ušao sam u formu i bez ikakvih problema podnosim ove „američke brzine“ u miljama. Tako da se nadam da ću i ja uskoro ući u 5-tu brzinu ;-)

ĐorđePejković:
Rekao si mi da si trenirao sa big Džordžom. Možeš li malo da nam ga opišeš?

Jovan Zekavica:
Hinkapi je bio od početka kampa sa nama. Prvih dana nisam imao priliku da razgovaram sa njim jer sam bio potpuno nov u ekipi, dok su ga svi ostali poznavali od ranije.  Dobro sećam prvog treninga, bili smo zajedno na smeni, što me odusevilo! Pitao sam ga: „Kakav je osećaj posle 20 dana Toura“? On se samo osmehnuo i rekao „Umorno“. Kada je trening kamp završen, ovde u gradu smo ostali Larry Wabasse i ja. Skoro svaki dan smo posle išli sa Džordžom na treninge. E to su tek bile brzine!!!  Tada sam u pauzama treninga, imao priliku da malo više razgovaram sa njim. Ne znam šta bih izdvojio, uostalom i šta reći za profesionalca koji je 16 puta vozio Tur? Nekoliko puta sam dobio pohvale od njega  da sam dobar iako sam u zaostatku sa treninzima. Pitao sam ga i za Radišu Čubrića i o vremenu kada su oni zajedno vozili? Kaže da je Gile bio veoma brz na sptintu, što je potvrdio i Rič Hinkapi.

ĐorđePejković:
Koliko sam shvatio ti si na Istočnoj obali. Koji grad je u pitanju i kako izgleda sada tvoj život tu?

Jovan Zekavica:
Nalazim se u Grinvilu u Južnoj Karolini. Mali grad sa dosta valovitim terenima i velikim brdima. Sad mi jasno zašto Big G. ide onako po brdima.  Nisam imao priliku da mnogo obilazim grad, jer sam svoje slobodno vreme skoro uvek koristio za odmor od napornih treninga. Posle baznog kampa, 10 dana sam prove kod Larija kući. A sada  živim već 20 dana u kući sa Hinkapijevim prijateljima. Imam svoju sobu i sve što mi treba. Ljudi sa kojima živim dosta mi pomažu, čak je i stariji gospodin Helmut, poznati svetski kuvar, koji mi priprema obroke, tako da nemam problema sa ishranom. Sve u svemu, oduševljen sam.

ĐorđePejković:
Kako ide engleski i sporazumevanje?

Jovan Zekavica:
Iznenadio sam se kada su mi Ameri rekli da ponekad bolje pričam od nekih koji ovde žive duže od mene. Za to ću zahvaliti mojim profesorima iz škole, i da se pohvalim da sam bio redovan na času engleskog. U početku je bilo naravno teško jer su svi oko mene pričali isključivo engleski i to „American Engllish“. Teško je bilo pohvatati sve te razgovore. Ali kako su dani prolazili jezik mi je išao sve bolje a komunikacija je napredovala, tako da sam sada zadovoljan kako pričam.

ĐorđePejković:
Kakav je BMC kao bajk. Jesu li i tebe merili do na milimetar i štelovali svaki detalj kao što to gledamo na internetu?

Jovan Zekavica:
Oduševljen sam biciklom, mogu ti reći da je najbolja koju sam do sada vozio. Pored bicikle za trening imamo svi i bajk za trku i naravno za hronometar. Dok je kamp trajao imali smo podešavanje pozicija. Tu su nam pomagali ljudi iz „Carmichael Training Sistem“ tima. Povezivali su nas po telu sa nekim elektrodama i onda bi nam tražili idealnu poziciju na biciklu, i to baš baš u milimetar. Inače, Kris Karmišel je bio trener Lensa Armstronga u vremenu dok je pobeđivao Tur. Svaki vozač u timu ima upravo iz te CTS kompanije svog ličnog trenera koji nam pravi plan treninga i ishrane.

ĐorđePejković:
Opiši nam jedan tvoj radni dan? Imaš li slobodnog vremena i šta radiš ako ga ima?

Jovan Zekavica:
Svako jutro rano ustajem. Krećem na trening tek u 10h. Naravno od plana treninga zavisi koliko vremena sam napolju i na bajku. Plan pravim sa trenerom, pričam mu kako se osećam, i da li treba da idem na masažu, šta ću i koliko jesti itd. Kada sam sebi spremam klopu malo mi je zanimljiviji dan, jer me obično čeka spremljen ručak. Helmut  to časkom organizuje. U zadnje vreme svo svoje slobodno vreme usresređujem na odmor, pre svega zato što znam zbog čega sam ovde došao i koji cilj imam. Dopisujem se naravno sa mojom dragom. Ponekad, kada su neki timski drugari tu u gradu, onda odemo na večeru i to je otprilike to.

ĐorđePejković:
Kakav ti je trkački raspored i da li BMC ima već neke planove za tebe?

Jovan Zekavica:
Vozio sam sigurno 10 trka do sad koje su u USA nacinalnom kalendaru. Mogu da se pohvalim da već imam jednu pobedu, jedno 2. mesto, i podijum u generalnom na jednoj trci. Plan za mene je da sam u prvoj postavi skoro cele godine i da ću voziti sve najjače trke. Prva velika trka je sada krajem marta, Redlans u Kaliforniji. Sada sam sigurniji posle ovih uspeha i mislim da sam dovoljno spreman i motivisan za teže trke. Sledeća nam je u aprilu, Baton Hill, posle toga je etapna trka Džo Martin itd. U junu dolazim u Srbiju da odvezem Trku kroz Srbiju i državno, a onda nazad u USA. Što se tiče evropskih trka, one su u planu ali tek u avgustu kada idemo u Italiju gde ostajemo 3 nedelje. Mislim da ćemo u septembru, ali to još nije potvrđeno, voziti Tour of China.

ĐorđePejković:
Imaš li neku anegdotu za nas. Možda neku šalu da nam prepričaš sa treninga? Videli smo na jednom od jutjub klipova kako se dobro zabavljate na treningu?

Jovan Zekavica:
Taj trening je bio veoma zanimljiv, jer je trajao više od 5 i po sati i to sa mnogo mnogo pentranja. Tada sam na brdu dobio defekt, pa sam čekao ekipno vozilo sigurno 10 minuta, a onda je usledilo i šlepanje. Tu smo se malo zezali kada sam odsprintao dvojicu kolega na vrhu brda. Jednom kada sam išao sa Hinkapijem na trening, dan pred trku, on mi je rekao „Jovane, pa ti si sprinter. Sutra navlačimo za tebe“. Tako je i bilo, ali nam nije uspelo navlačenje i bio sam tek peti.

ĐorđePejković:
Kako izgleda pobediti veliku trku
?

Jovan Zekavica:
Fenomenalno. Osećaj je fantastičan. Proći belu liniju prvi i to sa velikom prednošću na sprintu - neopisivo. Ta trka je u USA nacionalnom kalendaru. Vozilo se 110km, bio sam u begu od polovine trke, mada se nisam osećao baš najbolje na početku. Ipak sam se našao u tom begu kojeg sam sam pokrenuo. Bilo nas je šestorica međeu kojima i jedan moj suvozač. Složno smo radili ceo dan, ali ja sam na kraju ipak odlučio da probam da to rasturim. Napao sam na kupseru 1km pre cilja. Držao me je samo jedan vozač. U poslednjih 200m u sprint sam mu dao drugo vreme, bio je iza mene više od 20 m. Sutradan je njegov komentar na fejsbuku bio: “Juče me je odsprintao 21-godišnji Srbin iz Profi BMC ekipe“. Zadovoljan sam kako je sve krenulo, ove trke me motivišu da budem još bolji i da se psihički spremim za Redlans koji predstoji! Mogu da se pohvalim ,da mi je prošla godina bila veoma korisna jer sam trenirao sa Stevićem, kog ovde u US veoma cene i dan danas. Počeo sam da primenjujem neke od njegovih saveta i dobro mi ide.

ĐorđePejković:
Za kraj reci mi nedostaje li ti porodica, prijatelji i naravno Sanja? Kako se boriš sa tim?

Jovan Zekavica:
Naravno svi mi nedostaju, podrška od roditelja, prijatelja i Sanje mi mnogo znači. Jedini kontakt sa njima mi je internet, u mojim popodnevnim satima odmora. Borim se, teško je, fale mi svi, a i sam znaš da me je Sanja bodrila na svim našim trkama. Ako krene kako treba, pratiće me i na inostranim. Najvažnije je u ovakvim situacijama imati maksimalnu podršku od ljudi koje voliš. Sada kad sam ovde shvatam koliko to zaista znači.

ĐorđePejković:
Hvala na izdvojenom vremenu i pozdravi mi imenjaka kad sledeći put budeš na treningu sa njim.

Jovan Zekavica:
Hvala i tebi Đole, sve najbolje. Pozdraviću ga sledeci put, obavezno.

(BiciSvet.com/ĐorđePejković)

O autoru
Đorđe Pejković
Đorđe Pejković - EUROSPORT cycling commentator
Nastavi sa čitanjem postova iz kategorije
Vruća tema
COVID-19
crossmenuchevron-down