"Da kucnem u drvo". Kucanje u drvo prilikom izgovaranja pojedinih reči svima nam je poznato.
Postoji verovanje da u drveću žive zli duhovi koji ne treba da čuju nešto o čemu pričamo, i zbog čega kucamo u drvo, je običaj koji nije karakterističan samo za ove prostore.
MyKnoaky je projekat koji je pokrenuo Andreas Klier, jedan od veteran u PRO Peloton-u. Ponekad, kako on sam kaže, za sreću kucne u kacigu ili u ram sa strane. Nakon srećnog izbegavanja nezgode na treningu, Klijer je razmišljao o tome kako bi bilo dobro da uz sebe uvek ima parče drveta u koje može da kucne. Ispričao je to svojoj ženi i svoja razmišljanja o tome. Usledilo je stvaranje "MajKnoki-ja"
Projekat se veoma brzo proširio i sada se odnosi i na zaštitu životne sredine. Posle pronalaženja fondacije koja će podržati čitav projekat, kupovinom MajKnokija ljudi pomažu sađenje drveća širom Sveta, a ko što vidite na slici i Tom Bonen je nosio MyKnoaky prilikom prošlonedeljne pobede na Rubeu.
"I have been a Pro-Street-Bikerider now for more than 15years. Day by day training on open Roads in between the traffic. On april 2011 i was very close to have a horrible accident but luckily nothing happened. I knocked on the side of my frame as I do sometimes on the side of my helmet. I told the whole story to my wife and also told her how nice it would be to have a piece of wood with me when I am out for a ride. A small piece of wood that I could stick wherever I want, a small piece, that I could knock on, whenever I feel I need to".
Andreas Klier
