Bicisvet
Šta reći osim - JUNIORI

Kao i obično jedna od najuzbudljivijih trka na svetskom šampionatu. Juniori idu i ne žale ni sebe ni druge.

Na startu atmosfera za neke opuštena za neke ne. Vidna nervoza kod nas i kod jednog Nemaca.

Borko je dobio defekt još u neutralnoj zoni, dok je tata Erik Zabel nervozan jer vozi njegov sin, koji je na kraju ipak izborio petu poziciju.

Kasin točak za Borka i pad na jučerašnjem treningu. Ništa mu to nije smetalo da završi trku u prvoj grupi. Aleksa ni na ovoj trci nije imao sreće. Ponovo pad i odustajanje za njega, dok je Đole bio na visini zadatka do poslednjeg kruga a onda se ugasio.

David Martineli koji mi namiguje ovde sa brojem 60 bio je jedan od jačih vozača u toku cele trke. Dok se lomila trka  prolazio je kroz cilj i kako biciklisti kažu "nije disao" čak je i gledao šta se dešava na velikom ekranu. Uključio se u trku na kraju bio u jednom od poslednjih begova ali je i njemu dobitni beg pobegao. Na kraju je morao da vuče i ... opet ništa za Italiju.

Danci imaju neverovatno dobre juniore i mogu sebi da priušte takav tim da preko ograde sa nama trku gleda novi svetski šampion u vožnji na hronometar. Mladi danac je vidno bio razočaran, a u razgovoru saznajem da ga je trener stavio kao prvu rezervu!?

Juniori idu li idu. Belgijanac i Francuz su u begu pravili prosek 44km/h dok su juče njihove U23 kolege bežali 42km/h. Na kraju trke prosečna brzina skoro pa neverovatnih 44,7km/h uz ograničen prenos na 52x14.

Marseljeza i danas na kraju za pobednika u veoma uzbudljivom finišu.

REZULTATI:

1 Pierre-Henri Lecuisinier (France) 2:48:58
2 Martijn Degreve (Belgium)
3 Steven Lammertink (Netherlands)
4 Florian Senechal (France) 0:00:03
5 Rick Zabel (Germany)
6 Roman Ivlev (Russian Federation)
7 Daniel Hoelgaard (Norway)
8 Nicolas Marini (Italy)
9 Stan Godrie (Netherlands)
10 Frederik Plesner (Denmark)
11 Søren Andersen (Denmark)
12 Sondre H Enger (Norway)
13 Niccolo' Bonifazio (Italy)
14 Martin Otonicar (Slovenia)
15 Kevin Deltombe (Belgium)
16 Calvin Watson (Australia)
17 Adrien Legros (France)
18 Alexander Mazhechev (Russian Federation)
19 Aksel Nõmmela (Estonia)
20 Luka Pibernik (Slovenia)
21 Doron Hekic (Slovenia)
22 Richard Dijkshoorn (Netherlands)
23 Jade Julius (South Africa)
24 Owain Doull (Great Britain)
25 Jan Dieteren (Germany)
26 Boris Vallée (Belgium)
27 Emil Andersson (Sweden)
28 Guy Gabay (Israel)
29 Jack Wilson (Ireland)
30 Roman Semyonov (Kazakhstan)
31 Joaquin Torres Parraga (Spain)
32 Maarten Van Trijp (Netherlands)
33 Vitaliy Marukhin (Kazakhstan)
34 Jon Dibben (Great Britain)
35 Théry Schir (Switzerland)
36 Daniel Paulus (Austria)
37 Ben Einhoren (Israel)
38 Michal Vakoc (Czech Republic)
39 Rob Leemans (Belgium)
40 Cristian Raileanu (Republic of Moldova)
41 Dion Smith (New Zealand)
42 Vadim Zhuravlev (Russian Federation)
43 Daan Myngheer (Belgium)
44 Olivier Le Gac (France)
45 Volodymyr Dzhus (Ukraine)
46 Antoine Mores (Luxembourg)
47 Thomas Zechmeister (Czech Republic)
48 Magnus Cort Nielsen (Denmark)
49 Sandis Eislers (Latvia)
50 Mihkel Räim (Estonia)
51 António Barbio (Portugal)
52 José Alfredo Aguirre (Mexico)
53 Lukas Spengler (Switzerland)
54 Hiroki Nishimura (Japan)
55 Krists Neilands (Latvia)
56 Alexey Vermeulen (United States Of America)
57 Yuriy Vasyliv (Germany)
58 Tormod Jacobsen (Norway)
59 Sviatoslav Lupitskyi (Ukraine)
60 Paul Lynch (United States Of America)
61 Nikolaos Ioannidis (Greece)
62 Ivar Slik (Netherlands)
63 Silvio Herklotz (Germany)
64 João Leal (Portugal)
65 Adam De Vos (Canada)
66 Aleksey Rybalkin (Russian Federation)
67 Emil Vinjebo (Denmark)
68 Romain Faussurier (France)
69 Christophe Braun (Luxembourg)
70 Sergio Escutia (Mexico)
71 Marlen Zmorka (Ukraine)
72 Alistair Slater (Great Britain)
73 David Edwards (Australia)
74 Mate Radonics (Hungary)
75 Pierre-Roger Latour (France)
76 Tobias Derler (Austria) 0:00:13
77 Paulius Siskevicius (Lithuania)
78 Bradley Linfield (Australia)
79 Miloš Borisavljevic (Serbia)
80 Guillaume Martin (France)
81 Ábel Kenyeres (Hungary)
82 Marko Pavlic (Slovenia)
83 Dennis Paulus (Austria) 0:00:17
84 Arakdiusz Owsian (Poland)
85 Josip Rumac (Croatia)
86 Bruno Maltar (Croatia)
87 Matej Mohoric (Slovenia)
88 Mathew Lipscomb (United States Of America)
89 Roy Goldstein (Israel) 0:00:21
90 Marcus Fåglum Karlsson (Sweden)
91 Aku Silvénius (Finland) 0:00:24
92 Matthew Holmes (Great Britain)
93 Med Amine Mahmoudi (Tunisia) 0:00:26
94 Ryan Mullen (Ireland)
95 Fraser Gough (New Zealand)
96 Michel Hübsch (Luxembourg) 0:00:29
97 Naoya Uchino (Japan)
98 Alexander Edmonson (Australia) 0:00:37
99 Simone Andreetta (Italy) 0:00:39
100 Davide Martinelli (Italy)
101 Nick Schultz (Australia) 0:00:50
102 Pawel Samol (Poland) 0:00:57
103 Alexander Kamp Egested (Denmark) 0:01:02
104 Tilegen Maidos (Kazakhstan) 0:01:09
105 Miguel Ángel Benito (Spain) 0:01:10
106 Alexis Gougeard (France) 0:01:18
107 Isaac Yaguaro (Venezuela) 0:01:27
108 Ludwig Halleröd (Sweden) 0:01:43
109 Alex Darville (United States Of America) 0:02:11
110 Mario Daško (Slovakia) 0:02:34
111 Sang-Hoon Park (Korea) 0:02:42
112 Amir Kolahdouz (Islamic Republic of Iran) 0:03:12
113 Gilles Heymes (Luxembourg)
114 Oskar Nisu (Estonia) 0:03:28
115 Olli Teivaala (Finland)
116 William David Muñoz Perez (Colombia)
117 Tom Schwarmes (Luxembourg) 0:03:32
118 Julian Barrientos (Argentina) 0:04:21
119 Lubos Malovec (Slovakia)
120 Francisco Jose Medina Abril (Spain) 0:04:23
121 Bálint Varró (Hungary) 0:04:26
122 Sam Lowe (Great Britain) 0:04:48
123 Erik Baška (Slovakia)
124 Tom Bohli (Switzerland) 0:04:59
125 Amaury Capiot (Belgium) 0:05:10
126 Stefan Kueng (Switzerland) 0:08:31
127 Fabrizio Von Nacher Suess (Mexico)
128 Djordje Stevanovic (Serbia)
129 Tsz Chin Wong (Hong Kong, China)
130 Hayden Mccormick (New Zealand) 0:08:38
131 Juan Ignacio Curuchet (Argentina)
132 James Oram (New Zealand)
133 Rasmus Lund (Denmark) 0:09:00
134 Benjamin Dietrich (Germany) 0:09:12
135 Daniel Turek (Czech Republic)
136 Ondrej Tkadlec (Czech Republic)
137 Timur Yambulatov (Uzbekistan) 0:10:08
138 Kristopher Jorgenson (United States Of America) 0:10:14
139 Alberto Bettiol (Italy) 0:11:43
140 Jackson Law (Australia)
141 Ohko Shimizu (Japan) 0:13:01
142 Ahmet Orken (Turkey) 0:13:35
143 Colby Wait-Molyneux (United States Of America) 0:15:40
144 Yohan Patry (Canada)
145 Benjamin Perry (Canada)
146 Olivier Le Court De Billot (Mauritius) 0:15:51
DNF Pascal Ackermann (Germany)
DNF Dylan Groenewegen (Netherlands)
DNF Alexander Cataford (Canada)
DNF Kristoffer Skjerping (Norway)
DNF Ioannis Spanopoulos (Greece)
DNF Amado Goncalco Duarte Basilio (Portugal)
DNF Ezequiel Linaza (Argentina)
DNF Patryk Komisarek (Poland)
DNF Kostadin Petrov (Former Yugoslav Republic of Macedonia)
DNF Peteris Janevics (Latvia)
DNF Mohammadreza Eimanigoloujeh (Islamic Republic of Iran)
DNF Luis Gomes (Portugal)
DNF Velickovic Aleksa (Serbia)
DNF Daniel Biedermann (Austria)
DNF Maral-Erdene Batmunkh (Mongolia)
DNF Satjakul Sianylam (Thailand)
DNF Ricardo Teixeira (Portugal)
DNF Alexey Ryabkin (Russian Federation)
DNF Roope Nurmi (Finland)
DNF Matteo Cigala (Italy)
DNF Alex Frame (New Zealand)
DNF Ilar Arslanov (Russian Federation)
DNF Émile Jean (Canada)

(BiciSvet.com/Đorđe Pejković)

WCH majica duginih boja

1. Bernar Ino 1980

Trasa na Svetskom prvenstvu 1980.godine u francuskim Alpima je široko poznata kao najteža svih vremena. Sastavljena od 20 krugova i 20 uspona, bila je podesna za Bernara Inoa. Žak Anketil je rekao da je toliko teška da bi samo 15 vozača moglo da je završi. Odlazeći na trku bilo je velike sumnje oko Inove forme nakon njegovog odustajanja sa Tur d'Fransa zbog upale tetiva. Njegov napad je izazvao prvo cepanje grupe, ostavljajući pored sebe samo četiri rivala: Italijana Baronkelija, Danca Markusena, Belgijanca Polantjea i Britanca Roberta Milera. Kako je Ino nastavio da vrši pritisak, Polantje je posustao, za njim i Markusen, a onda je u pretposlednjem krugu Miler otpao. Baronkeli je poslednji otpao a Ino je završio trku sa više od jednog minuta prednosti. Španac Huan Fernandez je zauzeo treću poziciju sa više od četiri minuta zaostatka.

2. Lens Armstrong 1993

Iako je bio pobednik etape na Tur d'Fransu tog leta i američki drumski šampion, Lens Armstrong je posmatran kao autsajder na Svetskom prvenstvu u Oslu 1993.godine. Kao što je već bio slučaj u Kolumbiji dve godine kasnije, Migel Indurian je bio favorit, ali loši uslovi su trku učinili nepredvidivom dok se španski tim borio da kontroliše svoje rivale. Istrajavši u prvom cepanju grupe tokom kasnije faze trke, Indurian je predvodio poteru za trojicom begunaca na poslednjem usponu u Reinbergu. Kada je grupa uhvatila Olaf Ludviga, Dag-Oto-Laricena i Frans Masena, Armstrong je uzvratio.

Indurian i druga velika imena su verovali da mogu da uhvate dvadesetdvogodišnjeg Amerikanca na spustu ali je Armstrong pokazao da im je dorastao prkosivši podmiklim putevima i finiširao sa 19 sekundi ispred Induriana i Ludviga.

3. Abraham Olano 1995

Jedino Svetsko prvenstvo koje je održano u Kolumbiji bilo je nesumnjivo jedno od najtežih u istoriji.  Trka je postavljena tako da se vodi borba između Migel Induriana i Marka Pantanija.

Španac se pripremao mesec dana pre trke u Koloradu sa nekoliko svojih vozača. Abraham Olano nije bio među njima, vozio je Vueltu, gde je dobio sva tri hronometra i otišao pravo u Kolumbiju fokusirajući se na hronometar. Olano je osvojio srebro iza Induriana na hronometru ali je iznenadio sve na drumskoj trci. Španska taktika je bila da Fernando Eskartin i Olano omekšaju jak italijanski i švajcarski tim sa kasnim napadima nakon čega bi Indurian povukao svoj potez.

Eskartin je napao u četvrtom krugu ali se brzo vratio. Sa Indurianom na oku, Olano je skočio na 14km pre cilja. Dok su svi gledali u Induriana, Olano je otišao u lažni napad i stekao  40 sekundi prednosti, ali je Pantani napao na usponu i smanjio prednost na 16 sekundi u šestom kilometru pre cilja. Italijan, međutim, nije mogao otresti Induriana i njegova potera za Olanom je stala. Španac se još jednom naoštrio,  njegov jedini nervozni momenat je nastupio kada mu je pukla guma na 1800m pre cilja. Nervozno je podigao ruku da proslavi prvu špansku titulu na Svetskom prvenstvu, dok je Indurian stigao ispred Pantanija.

4. Oskar Freire 1999

Španski selektor Pako Antekera  je bio izuzetno kritikovan kada je za Svetsko prvenstvo u Veroni odabrao povređenog vozača koji je iza sebe imao samo jednu pobedu i 18 trkačkih dana u 1999.godini.

Oskar Freire je osećao da mu težak krug odgovara iako nije verovao da ima mnogo šansi za podijum. Jan Ulrih je bio favorit, Nemac koji je podsticao pobednički beg napadom na poslednjem usponu. Frančesko  Kazagrande i Frenk Vandenbruk, koji je polomio zglob u ranijem padu, otišli su za Nemcem i na spustu stigli do vodećeg tria.

Kao manje iskusan, izgladalo je da je Freire zanemaren od strane svojih rivala, naročito nakon kasnog napada Španca kada je branilac titule, Oskar Kamencind, bio neutralizovan. Ulazeći u poslednji kilometar, Freire je čekao sprint ali je na 500m pre linije cilja odlučio da iznenadi svoje iskusnije rivale još jednim napadom. Dok su Ulrih i drugi favoriti čekali jedni druge na odgovor, Freire je odsprintao do svoje prve od ukupno tri titule svetskog šampiona.

5. Kadel Evans 2009

Sve je ukazivalo na to da će Fabijan Kanćelara postati prvi vozač u istoriji koji se dvaput takmiči i na hronometrau i na drumskoj trci na Svetskom prvenstvu.Vozeći na svom terenu u Mendrisu, Švajcarac je bio nezaustavljiv na hronometru i izgledalo je da će biti podjednako jak i  u završnici drumske trke. U pretposlednjem krugu je napao ali je posle odvajanja bio na oku četvorici Španskih vozača.

U poslednjem krugu Kanćelara je ponovo napao i ovog puta je jedino Samjuel Sančez mogao da ga prati. Ali olimpijski šampion je odbio da radi sa Švajcarcem i formirla se grupa od devet vozača, sa četiri dominantna Španca. Joakim Rodrigez je bio prvi koji je napao pre poslednjeg uspona. Uskoro ga je dostigao Rus Aleksandar Kolobnev. Osećajući da niko drugi neće da ide u poteru, Evans je skočio preko Kolobneva i Rodrigeza i solo otišao do pobede kojom je započeo seriju uspeha.

_____________________________________________________________________________

1. Bernard Hinault 1980

The course for the 1980 Worlds at Sallanches in the French Alps was widely viewed as the toughest of all time. Comprising 20 laps and 20 ascents of the Domency climb, it had been set up for Bernard Hinault. Jacques Anquetil declared it so tough that only 15 riders would finish. Going into the race there were huge doubts about Hinault’s fitness after his abandon from the Tour de France due to tendonitis. His attack produced the first selection, leaving him with just four rivals: Italy’s Baronchelli, Denmark’s Marcussen, Belgium’s Pollentier and Britain’s Robert Millar. As Hinault continued to press, Pollentier yielded, then Marcussen, then, with two laps remaining, Millar slipped back. Baronchelli was the last to fall away as Hinault finished more than a minute clear, with Spain’s Juan Fernández more than four minutes back in third.

2. Lance Armstrong 1993

Although a winner of a stage at the Tour de France earlier that summer and already the American road champion, Lance Armstrong was viewed as an outsider when the Worlds went to Oslo in 1993. As would be the case in Colombia two years later, Miguel Induráin was very much the favourite, but the atrocious conditions made the race more unpredictable as the Spanish team struggled to contain their rivals. Having forced an initial selection during the latter stages of the race, Induráin led the chase up to three breakaway riders on the final ascent of the Ryenberg. As the group reached Olaf Ludwig, Dag-Otto Lauritzen and Frans Maassen, Armstrong countered.

Induráin and the other big names may have believed they would catch the 22-year-old American on the descent, but Armstrong showed he had the handling skills to match any of them as he defied to treacherous roads to finish 19 seconds ahead of Induráin and Ludwig.

3. Abraham Olano 1995

The only World Championship ever to take place in Colombia was undoubtedly one of the toughest of all time. The race had been set up as a head-to-head between Miguel Induráin and Marco Pantani.

The Spaniard spent the month before the race preparing at altitude in Colorado with several team-mates. Abraham Olano was not among them, as he was riding the Vuelta, where he won all three time trials and went straight to Colombia with his focus on the time trial crown. Olano took silver behind Induráin in the TT, but surprised everyone by reversing those positions in the road race. The Spanish tactic was for Fernando Escartín and Olano to soften up the strong Italian and Swiss teams with attacks late on in the race, after which Induráin would make his move.

Escartín attacked with four laps to go, but was brought back. With Induráin very tightly marked, Olano jumped clear with 14km remaining. With everyone watching Induráin, Olano forged clear, gaining 40 seconds, but on the climb Pantani opened up, cutting his advantage back to 16 seconds with 6km remaining. The Italian, though, could not shake Induráin and his pursuit of Olano faltered. The Spaniard edged away once again, his only nervous moment coming when he punctured with 1800m to the line. He rode in on a flat tubular, nervously raising one arm to celebrate Spain’s first world title, while Induráin pipped Pantani for second.

4. Oscar Freire 1999

Spanish selector Paco Antequera was hugely criticised when he picked an injury-hit with just one win to his credit and 18 days of racing under his belt in 1999 for that year’s World Championships in Verona.

Oscar Freire felt that the tough circuit suited him, although he didn’t believe he had much chance of contending for the podium. Jan Ullrich was the favourite, and it was the German who instigated the winning break with an attack on the final ascent of the Torricelle climb. Francesco Casagrange and Frank Vandenbroucke, who had broken in a wrist in an earlier crash, went with the German, and on the descent half a dozen more riders got across to the leading trio.

As the least experienced, it seems Freire was discounted by his rivals, particularly after the Spaniard’s late attack with defending champion Oscar Camenzind had been neutralised. Going into the final kilometre, Freire dropped to the back of the line, waiting for the sprint, but with 500m left he decided to surprise his more experienced rivals with another attack. As Ullrich and co waited for each other to respond, Freire sped clear to the first of his three world titles.

5. Cadel Evans 2009

Everything pointed towards Fabian Cancellara becoming the first rider in history to complete the road and time trial double at the Worlds. Riding on home ground at Mendrisio, the Swiss was unstoppable in the time trial and looked equally strong going into the closing stages of the road race. On the penultimate lap he made his move, but after splitting the field found himself closely marked by four Spanish riders.

On the final lap Cancellara went again and this time only Samuel Sánchez could follow, but the Olympic champion refused to work with the Swiss and a nine-man group formed, with the four Spaniards dominating it. Joaquim Rodríguez was the first of them to make move just before the final ascent. He was quickly followed by Russia’s Alexandr Kolobnev. Sensing that no one else was going to chase, Evans jumped across to Kolobnev, and these two moved up to Rodríguez. At the foot of the final climb, Evans launched his attack, dropping Kolobnev and Rodríguez and soloing away to a victory on which he has subsequently built with a series of career-defining successes.

(BiciSvet.com/izvor:cyclingnews.com/Dragana Petrović)

Lucy Garner

Moram da priznam da ove trke dama na TV-u izgledaju mnogo drugačije nego ovako live, pogotovo juniorke. Devojke su, valjda zbog dužine i razvoja trke bile dosta odmornije i veselije posle linije cilja. Ne samo tri devojke koje su u obavezi da daju intervjue već i ostale.

Naravno da su Italijanka i Nemica bile najtužnije jer ih je grupa uhvatila na 500m do cilja, ali ostale su bile veoma vesele i raspoložene. Opuštenija atmosfera je dozvolila da obavim intervju sa devojkom koja će narednih godinu dana nositi dres duginih boja - Lucy Garner

Kao što i sama Lusi kaže znala je finiš i na vreme (kasnije) krenula u sprint

REZULTATI:

1 Lucy Garner (Great Britain) 1:46:17
2 Jessy Druyts (Belgium)
3 Christina Siggaard (Denmark)
4 Manon Souyris (France)
5 Christina Perchtold (Austria)
6 Sheyla Gutierrez Ruiz (Spain)
7 Lisa Küllmer (Germany)
8 Beatrice Bartelloni (Italy)
9 Kelly Markus (Netherlands)
10 Silvija Latozaite (Lithuania)
11 Rossella Ratto (Italy)
12 Svetlana Kashirina (Russian Federation)
13 Irene Usabiaga Balerdi (Spain)
14 Katarzyna Kirschenstein (Poland)
15 Céline Van Severen (Belgium)
16 Ingrid Drexel (Mexico)
17 Larissa Brühwiler (Switzerland)
18 Sophie Williamson (New Zealand)
19 Gabrielle Pilote-Fortin (Canada)
20 Chiara Vannucci (Italy)
21 Jessica Mundy (Australia)
22 Ruta Zemaityte (Lithuania)
23 Anouska Koster (Netherlands)
24 Marthe Emilie Skjolden (Norway)
25 Katarzyna Niewiadoma (Poland)
26 Lisa Fischer (Germany)
27 Alina Bondarenko (Russian Federation)
28 Rebecca Talen (Netherlands)
29 Oriane Chaumet (France)
30 Madeleine Ortmüller (Germany)
31 Amy Roberts (Great Britain)
32 Anna Kyva (Ukraine)
33 Katarzyna Wilkos (Poland)
34 Maria Giulia Confalonieri (Italy)
35 Allison Rice (Australia)
36 Lourdes Oyarbide Jimenez (Spain)
37 Alexandra Nessmar (Sweden)
38 Elena Lloret Llinares (Spain)
39 Thalita De Jong (Netherlands) 0:00:09
40 Fie Degn Larsen (Denmark) 0:00:10
41 Addyson Albershardt (United States of America)
42 Kseniya Dobrynina (Russian Federation)
43 Alexis Ryan (United States of America)
44 Marlene Wintgens (Belgium) 0:00:13
45 Rita Imstepf (Switzerland)
46 Steffi Lodewijks (Belgium)
47 Alexandra Chekina (Russian Federation)
48 Mieke Kröger (Germany)
49 Kamilla Sofie Valin (Denmark) 0:00:19
50 Annie Ewart (Canada)
51 Hannah Barnes (Great Britain) 0:00:31
52 Elinor Barker (Great Britain)
53 Dalia Muccioli (Italy) 0:00:35
54 Varela Erika (Mexico) 0:01:18
55 Valentine Morin (France) 0:01:20
56 Thi That Nguyen (Vietnam) 0:07:54
57 Egle Poskaite (Lithuania)
58 Lija Laizane (Latvia) 0:08:02
59 Felicia Ferner (Sweden) 0:08:04
60 Carolina Rodriguez Gutierrez (Mexico) 0:08:11
61 Alizee Brien (Canada) 0:08:20
62 Emma Ahlstrand (Sweden) 0:11:41
63 Antonela Ferencic (Croatia) 0:14:08
64 Iana Tiganova (Ukraine)
65 Marina Shmayankova (Belarus) 0:15:20
66 Alicja Komos (Poland)
67 Pia Charlotte Matter (Norway) 0:15:23
DNF Urska Kalan (Slovenia)
DNF Jenny Rissveds (Sweden)
DNF Allison Beveridge (Canada)
DNF Mathilde Favre (France)
DNF Grace Alexander (United States of America)
DNF Jessica Allen (Australia)
DNF Georgia Williams (New Zealand)

(BiciSvet.com/Đorđe Pejković)

crossmenuchevron-down