Bicisvet

Radio stanice da ili ne?

froome-porte-tdfOd ove godina postoje dve novine u svetu biciklizma što se tiiče opreme. Iako je još prošle godine počela test faza za uvođenje disk kočnica u pro pelotonu na nekim trkama i samo pojedini vozači su mogli da ih koriste, ove godine svi vozači mogu da koriste disk kočnice na svim trkama ako žele. Druga novina je uvođenje radio stanica na svim trkama, do prošle godine je to bilo rezervisano samo za “World Tour” trke, sada radio stanice mogu da koriste i manje trke.

Da li su trke zanimljivije bez radio stanica? Na to pitanje je odgovorio Profesor Gaël Gueguen, koji je izvršio analizu Tour de France-a u periodu od 1991 do 1996 kada nije bilo radio stanica i u periodu od 2001 do 2006 kada su korišćenje radio stanice, ukupno 245 etapa i došao do 2 važna zaključka (ako neko želi da pročita celo istraživanje na engleskom ima ovde):

  • Nema velikog uticaja na povećanje grupnih sprinteva od kada su uvedene radio stanice. Iako svi prvo pomisle da radio stanice daju prednost ekipama koje jure begunce na sprinterskim etapama
  • Od kada su uvedene radio stanice peloton kasnije kreće da lovi begunce, kako bi sačuvali snagu za naredne etape

Da li su radio stanice plus ili minus na trkama?
Svako misli da na „World Tour“ trkama da nema radio stanice bilo bi mnogo neizvesnije trkanje, ali mislim da to nije tačno, World tour trke imaju sve velike timove sa najjacim vozacima, a i mnogo je veći ulog, zamislite recimo da nema radio stanice na sprinterskoj etapi na nekom grand tour-u, poslednjih godina prave sprinterske etape se mogu izbrojati na jednoj ruci, recimo na Tour de france sprinterske etape se mogu izbrojati na jednoj ruci, nema nikakve šanse da će timovi prokockati te retke prilike. Da nema radio stanice timovi bi počeli mnogo pre da jure begunce i stizali bi ih na 20-30km do cillja, a možda i više, a onda ono neizbežno-pad. Zamislite tek te timove što idu u begove, oni su tamo kako bi se videli i kako bi ljudi čuli za njih, a mnogi gledaoci gledaju samo poslednjih 40-50km, i mozda bi došlo do gašenja manjih timova.

Prave ravne sprinterske etape su ponekad stvarno dosadne, to su uglavnom etape preko 210km i svi znamo kako se one završavaju-grupnim sprintom, zbog toga organizatori sada neke trke malo "začine" na kraju, stave neko kratko brdo, kao što je npr.Poggio dodat 1960 na Milan-Sanremo i od tada su dodali još nekoliko brda kako bi dali malu prednost beguncima i vozačima koji nisu klasični sprinteri, poslednjjih gonina i ASO je počeo malo da „začinjava“ trku sa nekim brdima na kraju pa su i završnice uzbudljivije.

(BiciSvet.com/Bojan Milenković)

O autoru
Đorđe Pejković
Đorđe Pejković - EUROSPORT cycling commentator
Nastavi sa čitanjem postova iz kategorije
Vruća tema
COVID-19
crossmenuchevron-down